U šumskom predjelu na području Drežnice u Hrvatskoj karlovačka policija je zatekla grupu od 12 migranata, među kojima je i dvoje mrtvih, preneli su hrvatski mediji.
Policija je saopštila da je nakon dojave građanina, u šumskom predjelu na području Drežnice, zatekla grupu migranata, navodi agencija Hina.
“Prema prvim informacijama zatečeno je 12 osoba, od kojih su dve osobe pronađene mrtve”, piše u saopštenju, bez navođenja detalja.
Još nisu poznate okolnosti tih smrtnih slučajeva, a kako hrvatski portal Indeks nezvanično saznaje, za sada sve ukazuje na nesrećan slučaj.
Indeks navodi da da je lokacija na kojoj su pronađeni migranti na izuzetno nepristupačnom terenu.
Sakib C. (58) nožem je usmrtio suprugu Mikaelu C. (44) posle žestoke svađe u Smederevskoj Palanci u naselju Kolonija.Zločin se dogodio sinoć, potvrđeno je portalu Podunavlje.info u Višem tužilaštvu u Smederevu.
Čuvši svađu i zapomaganje majke, u kuću je iz dvorišta u kome je bila, uletela njihova osamanestogodišnja ćerka koja je u drugom stanju, ali je već bilo kasno.Zločinu je prethodila svađa supružnika, a Sakib je nesrećnu ženu ubo nekoliko puta i ona je preminula na licu mjesta. Mlađi, četrnaestogodišnji sin, u tom momentu je bio otišao do prodavnice, gde ga je, navodno, otac poslao.
Po rečima djece, njih dvoje su se i ranije svađali, a po saznanjima Podunavlje.info, nadležni su zbog porodičnog nasilja naložili udaljenje muža iz kuće.On se nedavno, po isteku zabrane, vratio u domaćinstvo u romskom naselju, ali je nastavio da optužuje suprugu za neverstvo, što je, kako se sumnja, bio povod za zločin, piše blic.rs.
Sakib se nakon zločina sam predao policiji, ispričao šta je učinio, zadržan je u pritvoru i on će u ponedeljak biti saslušan.
Dvanaestogodišnji dječak je jedini koji je preživeo pad lakog komercijalnog aviona u planinskom regionu indonežanske provincije Papue.Prilikom pada aviona, osam preostalih osoba koje su se nalazile u njemu su poginule, prenosi AP.Švajcarski avion Pilatus PC-6 Porter sa jednim motorom srušio se tokom leta od Tana Merah u Bovenu do Oksibila, oblasti koja se graniči sa papua Novom Gvinejom.
Lokalni zvaničnici saopštili su da se avion srušio nedaleko od aerodroma Oksibil.Dječak (12) je bio jedini preživjeli i prebačen je u bolnicu u svesnom stanju.
Do nesreće je došlo u subotu popodne kada se avion sa dva pilota i sedam putnika srušio iz za sada nepoznatih razloga.
Da li zbog predstojećih Općih izbora, ili zbog posebnih historijskih okolnosti u kojima se naš region nalazi, pojedini zvaničnici u Bosni i Hercegovini sve su glasniji zastupanju svojih secesionističkih težnji, a u tome ih ohrabruju istomišljenici sa druge strane granice. U takvom ambijentu, još uvijek uvjetovanom dešavanjima s kraja prošlog stoljeća, građani naše zemlje osjećaju strah od potpunog zastoja, nestabilnosti pa čak i novih sukoba.O toj retorici, njenoj ozbiljnosti i opasnosti koju ona nosi, ali i o ostalim važnim dnevno-političkim pitanjima, razgovarali smo sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH i predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem.U posljednje vrijeme možemo čuti izjave srpskih političara da je entitet RS “srpski etnički prostor”. Lideri hrvatskog naroda u BiH otvoreno se zalažu za “hrvatski” entitet ili za “hrvatsku” izbornu jedinicu u Federaciji. I jedni i drugi sve češće se ujedinjuju u tvrdnjama da bošnjačka politika teži dominaciji i da dovodi u pitanje opstanak BiH. Je li riječ o predizbornom dizanju tenzija ili je na sceni ponovno udruživanje hrvatskih i srpskih velikodržavnih projekata na račun BiH?- Oboje je u pitanju, naročito sa liderom SNSD-a. Kratkoročni cilj je konsolidovati pred izbore vlastito biračko tijelo podgrijavajući nacionalističke emocije. Dugoročni cilj je sačuvati “na vrućem režimu” separatističke emocije i ciljeve, ne dati da splasnu, i čekati pogodan historijski trenutak kad bi se moglo krenuti u realizaciju ratnih ciljeva mirnodopskim sredstvima, referendumima na prvom mjestu. Sa hrvatskom stranom je sve to benignije, njihovi lideri su svjesni da, s obzirom na izmiješanost Bošnjaka i Hrvata, nije moguće definisati teritorij famoznog “trećeg entiteta”, niti ga izdvojiti bez ulaska u opasnu avanturu sa potpuno neizvjesnim ishodom. Stoga se fokusiraju na izdvajanje zasebne strukture koju bi kontrolisali, kapsule da to tako nazovem, unutar institucija Federacije i BiH. Za to im je zasebna izborna jedinica neophodan instrument. I jednima i drugima na putu stoji bošnjačka, odnosno bosanska politika, inkluzivna i ujedinjujuća.Milorad Dodik gotovo na sedmičnoj bazi vrijeđa Bošnjake, vrijeđa njihova vjerska osjećanja izjavama o ezanu, naziva ih “okupatorima Drine”, negira bosanski jezik, pokušava revidirati Izvještaj o Srebrenici, govori protiv BiH, najavljuje secesiju, ujednjenje sa Srbijom. Šta je pravi odgovor na takvu politiku?- Dodiku trebaju sukobi, krize, zastoji kako bi dokazao da je zajednički život u BiH nemoguć. On se raduje bujanju nacionalističkih i desničarskih pokreta u Evropi, islamofobiji, otvoreno priželjkuje raspad Evropske unije. Pravi odgovor je amortizovanje takve politike, izbjegavanje i smirivanje kriza. Dok Dodik vrijeđa Bošnjake, mi se apelacijama Ustavnom sudu borimo za prava Srba u kantonima u kojima dominira HDZ. Kad on zavađa, mi pomirujemo, kad on dokazuje da BiH ne može funkcionisati, da nam ništa ne ide, mi dokazujemo da može, da se ipak, unatoč zastojima koje on proizvodi, krećemo u pravom smjeru, ka članstvu u EU-u i NATO-u, jačanju ekonomije i boljem životnom standardu svih građana BiH.Otežavajuća, i zabrinjavajuća okolnost je da je entitet RS naseljen sa skoro 90 posto Srba, da enitetske vlasti faktički imaju ovlasti države na toj polovini BiH, i da ih koriste za obespravljivanje druga dva konstitutivna naroda. Brojke i ovlasti su neumoljive činjenice, i teško promjenjive?- U entitetu RS po posljednjem popisu živi skoro 14 posto Bošnjaka, tri posto Hrvata, nešto i Ostalih, dakle nema 90 posto Srba. Ove procente treba pretočiti u učešće zastupnika u entitetskom i državnom parlamentu, što trenutačno nije slučaj. U tim tijelima zaista ima više od 90 posto srpskih zastupnika. Dalje, ogromna rezerva leži u dijaspori, bukvalno stotine hiljada glasova koje bi mogle u jednom danu, u danu nekih budućih izbora, na pozitivan način promijeniti balanse i političke odnose u BiH i RS-u. Radili smo nešto na tome, i registracija dijaspore je blago povećana pred ove izbore. Ali, ostaje ogroman potencijal na kojem ćemo raditi u slijedećim ciklusima. Zato je moja apelacija Ustavnom sudu od prije par godina, kojom su spašene stotine hiljada bh. državljanstava, zaista od historijskog značaja.Dodik svoje uvredljive i secesionističke izjave često daje u prisustvu najviših zvaničnika Srbije, uključujući i predsjednika Aleksandra Vučića. Niko od njih ne reagira, a ponekada mu i aplaudiraju. Kakva je to poruka?- Loša, naravno. Ohrabrujuća za njegov šovinizam i destabilizirajuća za odnose BiH i Srbije. Srbijanski lideri vode tu dvostruku politiku, lijepe riječi za BiH, ali i lijepe riječi za one koji su protiv BiH, podrška procesu pomirenja Srba i Bošnjaka, ali i podrška onima koji vrijeđaju Bošnjake, i tako u krug.U posljednje vrijeme postoji intencija da se pitanje rješavanja statusa Kosova dovede u vezu sa statusom entiteta RS. Šta je motiv, koliko je ta priča realna i koliko je, ustvari, opasna?- Ta intencija je prisutna odavno, teza po kojoj bi gubitak Kosova Srbi trebali kompenzirati spajanjem Srbije i RS-a. Sada je intenzivirana jer su intenzivirane i aktivnosti na konačnom rješenju odnosa Srbije i Kosova. I ova priča ima dvije dimenzije, dva dometa. Jedan je kratkoročni – uplašiti međunarodnu zajednicu novom destabilizacijom BiH i Balkana i time ishoditi povoljnije rješenje za Srbiju po pitanju Kosova. Drugi je dugoročni, pojačavati tezu da Srbi nakon gubitka Kninske krajine i Kosova nešto moraju dobiti za uzvrat, i čekati povoljne historijske okolnosti da se to realizuje – slabljenje Evropske unije, slabljenje NATO-a, okretanje Srbije Rusiji.U svakom slučaju, ne postoje ni pravni, ni historijski, ni moralni argumenti po kojima se rješavanje odnosa Srbije i Kosova može povezivati sa BiH i njenim entitetom RS. Status BiH i njenih entiteta je riješen Dejtonskim mirovnim sporazumom.Srbijanski ministar Dačić je očigledno dobio ulogu “pionira” u Vladi Srbije koji će izaći sa tezama o povezivanju rješenja za Kosovo sa rješenjem BiH, odnosno RS-a. Pri tome mu je očigledno potrebna svađa sa Vama, pa Vas je optužio da ste u govoru na Igmanu izjednačili Srbe sa Hitlerom?- Na svaku moju riječ se u Srbiji reaguje dramatično i orkestrirano. Kada sam prošle godine za Deutche Welle izjavio da ćemo braniti teritorijalni integritet BiH po cijenu novog rata, hitno je sazvan srbijanski Savjet za nacionalnu bezbjednost – Izetbegović prijeti da će se braniti BiH! Slično je bilo i sa mojom izjavom da ćemo jačati namjensku proizvodnju. Nevjerovatno. Troše milijarde eura na nabavku aviona i ofanzivnih helikoptera, a zabrinulo ih što smo mi proizveli pušku i imamo dovoljno municije. Nekima u Srbiji očigledno treba svađa sa mnom, otud i ova izmišljotina o poređenju Srba sa Hitlerom. Ja sam poredio razaranja zemlje i stradanja ljudi izazvana Hitlerovom i Miloševićevom agresijom na BiH. I nikada nisam optužio cijeli srpski narod za užase koje je diljem Balkana napravio Miloševićev i Karadžićev režim. Povezao ih je Dačić jer mu je sigurno lakše braniti sebe uvlačeći čitav narod u odgovornost za ratne zločine koje je srbijanska vrhuška predvođena njegovim partijskim šefom počinila. Ovakva galama iz Srbije ima za cilj i da se pokuša ušutkati bošnjački i probosanski politički faktor, da ga se obeshrabri ili stavi u defanzivu. Jer, svjesni su da se bez tog faktora više ne mogu donositi nikakve krupne odluke na Balkanu.Često naglašavate da se Dodik i Čović ne mogu izjednačiti kad je u pitanju destruktivan odnos spram BiH i Bošnjaka. Ipak, između Vas i Dragana Čovića odavno nema komunikacije kakva bi trebala biti između bošnjačkog i hrvatskog lidera. Šta zamjerate Čoviću? Mogu li se i kako popraviti bošnjačko-hrvatski odnosi u cjelini?- Zamjeram mu što je izabrao krivi metod kada su u pitanju odnosi Bošnjaka i Hrvata u BiH. Umjesto saradnje i definitivnog uspostavljanja povjerenja i međusobne podrške, a bili su sazreli svi uvjeti za to, Čović je odlučio hrvatske politike i ambicije realizovati pritiskom na Bošnjake. Njegov odnos prema bošnjačkim žrtvama udruženog zločinačkog poduhvata koji je predvodio Jadranko Prlić, njegov odnos prema Islamskoj zajednici, odnos prema najjačoj bošnjačkoj stranci SDA i njenim kadrovima, prema državi BiH za koju Bošnjaci nemaju alternativu, trebao je biti drugačiji, korektniji. Udruživanje sa Dodikom dok ovaj vrijeđa Bošnjake i BiH, saradnja sa Beogradom i Zagrebom na račun suvereniteta vlastite domovine ne mogu pomoći da Hrvati u BiH konačno pronađu smiraj. Oni žive izmiješani sa Bošnjacima, i sa nama im je živjeti i sarađivati.Sa Hrvatskom postoji dosta otvorenih neriješenih pitanja, a jedno od njih je Pelješki most, odnosno pravo BiH na pristup otvorenom moru koje nam susjedi osporavaju. Je li se realno moglo uraditi išta više, bolje, drugačije kada je u pitanju gradnja Pelješkog mosta, koja je otpočela prije par dana? Šta se može poduzeti?- Ako u Predsjedništvu BiH, u Vijeću ministara i Parlamentarnoj skupštini BiH sjede hrvatski predstavnici koji su spremni aktivno raditi protiv prava BiH na pristup otvorenom moru, onda se teško moglo više uraditi. Najmanje što su zajedno sa nama trebali učiniti je bilo zastupanje izbalansiranog stava – neka Hrvatska spaja svoj teritorij, ali neka prethodno odredi koridor za pristup BiH otvorenom moru u skladu sa Konvencijom UN-a o pravu mora. Nisu to učinili, već su se jednostrano stavili na stranu Hrvatske. Unatoč tome, mi imamo ranije odluke Predsjedništva BiH i novu rezoluciju Zastupničkog doma PSBiH koje nam daju dovoljno osnova da prava BiH branimo pred međunarodnim institucijama. I mi ćemo to učiniti.Gospodine Izetbegoviću, pred nama su Opći izbori. Ranije ste rekli da ste sigurni u pobjedu kandidata SDA Šefika Džaferovića jer njegovi protivkandidati nemaju dovoljno političkog iskustva i nisu u životu radili ništa konkretno. U međuvremenu se kandidirao i Fahrudin Radončić. Za njega se baš i ne može reći da nema iskustva, već je dvaput bio u trci za člana Predsjedništva BiH?- Radončić ima mnogo raznovrsnog iskustva, ali nema najbitnije karakteristike koje bi trebale da krase bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Onaj ko predstavlja Bošnjake mora ličiti na njih, dijeliti njihove osnovne vrijednosti, poštovati njihove lidere i historijske ličnosti, raditi uvijek u njihovu korist, nikada na štetu. A Radončićevi mediji su višedecenijskom propagandom, neistinama i napadom na sve i svakoga vrijednog među Bošnjacima nanijeli trajnu štetu vlastitom narodu. Radončić se mijenja kako se mijenjaju okolnosti, uvijek je uz onog za kog procijeni da će jačati. Ne znate s kim će se udružiti i protiv koga će se okrenuti. Avaz je podigao na glorifikovanju odbrane BiH i njenih branioca, a onda je, svjedočeći u Prištini na suđenju Naseru Keljmendiju optužio Bošnjake da su otpočeli rat!? Simptomatičan je njegov odnos prema Aliji Izetbegoviću, treba pročitati šta je Avaz pisao o Aliji prije 20, prije 10, prije pet godina, šta piše u posljednje dvije godine. Trend je jasan – od glorifikovanja i proglašavanja “Ličnošću XX vijeka” stiglo se do potkopavanja i dovođenja u pitanje svega što su Alija, Armija i što smo svi mi radili braneći BiH i Bošnjake. Radončić nikada nije došao na dženazu u Potočare, nikada na Kovače, ni za bajram ga nećete vidjeti u džamiji. Dakle, nije uz svoj narod i sa svojim narodom.Trebaju li građani BiH biti zabrinuti ukoliko u Predsjedništvo uđu zajedno Dodik i Čović?- Trebaju biti zabrinuti ako uđe Dodik, jer će proizvoditi zastoje, konflikte, dokazivati da BiH ne funkcioniše. Čović će to koristiti da pritiskom pokuša izdejstvovati rješenja koja će nas trajno udaljiti od presuda po apelaciji Sejdić-Finci, a time i građanskog, odnosno evropskog principa demokratije i ustroja moderne evropske države. Dakle, bit će to težak mandat, i veoma je važno imati trećeg člana Predsjedništva koji će se znati na pravi način nositi sa tim. Smirenog, kompetentnog, iskusnog bošnjačkog političara.Kako komentarišete činjenicu da upravo u bošnjačkom korpusu imamo najviše stranaka i kandidata na izborima? Šta su uzroci, a šta mogu biti posljedice takve atomizacije na političkoj sceni?- Uzroci su pohlepa za vlašću i sistem koji to podstiče. BiH je jedina zemlja na svijetu kojom vladaju petočlane i šestočlane koalicije, koje su uvijek na ivici kvoruma, gdje često jedan, ili dva glasa presuđuju. Svi žele biti taj jedan glas. Željka Cvijanović je to izrazila mnogo direktnije i banalnije – “kupit ćemo dva papka”, i time ostvariti potrebnu većinu u Skupštini. Posljedice su nestabilne koalicije, ucjene, usporen proces reformi. Ako dođe do opasnih kriza u BiH, koje neki planiraju, posljedice mogu biti veoma teške. Nejedinstvo i međusobna svađa, odnosno borba za vlast unutar patriotskog političkog bloka, mogu ohrabriti separatizme i koštati nas gubitka teško postignutog mira.Opozicija tvrdi da je protekli mandat bio jalov, da vlade predvođene kadrovima SDA nisu uradile skoro ništa. Šta je vaš odgovor na te tvrdnje?- Opozicija se trudila da to bude tako. Pokušavala je srušiti vlade, razbiti koalicije, spriječiti usvajanje budžeta, zaustaviti reforme. Opozicija je djelovala destruktivno, što je opasno i neodgovorno u situaciji u kojoj se BiH nalazi. Nažalost, često joj se pridruživao i Radončićev SBB, koji je od vlasti uzimao privilegije, a izbjegavao odgovornost, rizične reforme prije svega. Unatoč takvom odnosu, mi smo uspjeli sačuvati koalicije, provesti dio reformi, i rezultati nisu za potcjenjivanje. Pokrenuli smo se na EU i NATO putu, ekonomski pokazatelji prate region, u nekima smo i najbolji u regionu. Prvi smo u porastu izvoza i broja novozaposlenih u realnom sektoru privrede.Postoji očigledan raskorak između realnosti i percepcije kada su ekonomski pokazatelji u BiH, a naročito u FBiH u pitanju. BiH prati region kada je u pitanju oporavak ekonomije, u nekim segmentima je ispred ostalih zemalja, naročito istočnih susjeda. Najmanje smo zaduženi, najbrže raste naš izvoz, najbrže pada broj nezaposlenih. U proteke 3,5 godine kreirano je 68.753 nova radna mjesta u BiH, od toga skoro 50.000 u Federaciji BiH. Ipak, atmosfera je loša, ima puno nezadovoljstva u narodu, neki i ne vjeruju u ovakve pokazatelje?- Ovaj mandat je po jačanju privrede bio najuspješniji nakon Dejtona, a 2018. godina obećava rekorde. Javni dug se smanjuje i najmanji je u odnosu na GDP u Evropi, izvoz raste najbrže u regionu, tako je i sa porastom javnih prihoda koji u budžete i fondove unose milijarde KM preko plana, BiH spada među prvih 20 zemalja na svijetu po porastu turističkih posjeta, procent nezaposlenih je pao ispod 20 posto. Moje obećanje o 100.000 novouposlenih u deset godina se ispunjava duplo brže od obećanog tempa. Postići ćemo tu brojku u pet, a ne deset godina ako ovako nastavimo. Građani to još uvijek ne osjete na životnom standardu, još ima mnogo nezaposlenih, medijima nisu interesantne dobre vijesti, opozicija sve dovodi u pitanje i širi nezadovoljstvo, i tu su razlozi za raskorak o kojem govorite.Predizborni plan SDA “Agenda BiH 2026” odnosi se na sljedećih osam godina. Zašto osam, a ne četiri godine, koliko iznosi naredni mandat?- Zato što želimo istaći jasan, zaokružen cilj. Do 2026. godine možemo dovršiti historijski ciklus koji je počeo osnutkom SDA 1990. godine, izgraditi državu i društvo za koje možemo reći da su stabilni i uređeni. Do tada kanimo postići članstvo u Evropskoj uniji i NATO savezu, kroz reforme koje će prethoditi članstvu u ove dvije snažne asocijacije dosegnuti evropske standarde u uređenju pravosuđa, administracije, zdravstva, školstva, ekologije. Dovršiti gradnju cestovne i energetske infrastrukture, prije svega autoputa na Koridoru Vc i prstena koji će povezati Sarajevo i Beograd preko Tuzle i istočne Bosne, kao i brzih cesta prema Krajini, Goraždu i Neumu. Broj zaposlenih dići na minimalno jedan milion, nezaposlenost svesti ispod 15 posto, životni standard i kupovnu moć povećati minimalno 50 posto.Mnogi kažu da je 2026. predaleko, da im je predugo čekati osam godina. Šta će građani konkretno dobiti u međuvremenu, 2019. ili 2020?- Svakodnevno će se ostvarivati i osjećati napredak. On u bitnim parametrima mora iznositi minimalno pet posto godišnje, u tom procentu će rasti i broj zaposlenih i životni standard. Sredstva za intenzivnu gradnju Koridora Vc, tunela prema Goraždu, brze ceste prema Neumu, Termobloka 7 u Tuzli su već osigurana, i to će značiti masovni angažman građevinske industrije, i svake godine će se skraćivati i postajati konforniji put između bosanskohercegovačkih gradova i naselja. Pristupni fondovi koje ćemo povlačiti svake godine će rasti i iznositi stotine miliona eura. Značajno će rasti i plate i penzije.U oba doma Parlamenta Federacije je nedavno usvojen zakon o demobolisanim borcima, ali u različitim tekstovima. Hoće li usaglašeni tekst zakona biti provodiv i finansijski održiv? I odakle se mogu namaći dodatna sredstva za njegovu provedbu?- Amandmane neće biti lako uskladiti jer ima kontradikcija među njima, ali bit će usklađeni. Sredstva je teško namaknuti jer smo već dosegli maksimume kad je u pitanju opterećenje privrede. U svakom od 250 radnih dana u godini bh. privreda izdvoji 3,5 miliona KM za servisiranje boračkih zakona, od toga 2,6 miliona u Federaciji BiH. Privreda ne može više, ne može podnijeti nove namete. Postoji još mogućnost oporezivanja igara na sreću gdje se godišnje obrne nevjerovatnih 1,6 milijardi KM bez značajnijeg poreza za državu. Porez se plaća na hljeb, lijekove, udžbenike, ali postoje zainteresovani političari koji štite kladioničarski lobi, očigledno zbog vlastitog interesa. Klub SDA u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH je nedavno predložio Zakon o oporezivanju igara na sreću koji bi mogao namaći značajna sredstva za demobilisane borce, porodilje i niže nivoe vlasti. Uskoro ćemo vidjeti ko štiti borce, a ko kladioničare.Ovaj intervju je ogledalo stanja u zemlji, većina pitanja i odgovora su tegobni, zabrinjavajući. Vi tvrdite da je realno stanje bolje od atmosfere koja vlada u zemlji, da političari svojom sebičnošću i populizmom zatamnjuju sliku. Može li BiH bolje, možemo li se izvući iz začaranog kruga prepirki političara koji u konflikte uvlače narod?- Naravno da možemo. Treba odustati od ratnih ciljeva i nerealnih nacionalnih planova. Prostora ima, prazni se, možete putovati dijelovima BiH i Balkana da ne naiđete na automobil iz drugog smjera po pola sata. Omladine nema, odlazi. Krajnje neodgovorno i glupo bi bilo uvesti mlade ljude u novi sukob oko teritorija. Sve što političari trebaju ostvariti jeste mir i stabilnost. To je prvi od tri elementa koji će ostvariti pozitivnu spiralu napretka i uspjeha. Druga dva elementa su reforme i masovna izgradnja infrastrukture. Na historijskoj smo raskrsnici i na nama je da napravimo izbor.
Ajna: Hoćemo da nas i naše mame država prizna, a ne da se pravi kao da ne postojimo.
Nevidljiva djeca, kako često nazivaju one koji su rođeni nakon silovanja žena tokom agresije na BiH, danas se bore za osnovna prava. Poručuju da žele konačno vlastima reći da postoje, da ih mora vidjeti, čuti i poštovati. Žele biti ravnopravni i siti su objašnjavanja zašto na njihovom rodnom listu nisu upisana imena roditelja.
Dostojanstven život
Kako bi država konačno „vidjela“ ovu djecu te im dala podršku i olakšala ionako težak život, prije tri godine osnovano je i Udruženje „Zaboravljena djeca rata“, koje trenutno broji 15 članova iz Sarajeva.
Ajna Jusić, članica Udruženja, odlučila je bez problema, nelagode, srama podijeliti svoju životnu priču. Njena majka bila je inspiracija Jasmili Žbanić za film „Grbavica“. – Moja mama radila je s rediteljicom na ovom filmu. To je film pun emocija, nema osobe na koju nije ostavio trag. Ali, zahvaljujući „Grbavici“, mnoge žene odlučile su progovoriti šta su preživjele tokom rata. Za mene su te žene, posebno moja majka, heroine – priča Ajna.
Priznaje, njeno djetinjstvo nije bilo lako, posebno kad su djeca u osnovnoj školi shvatila da nema oca. Nije teško pretpostaviti da je brzo dobila loše nadimke. – Djetinjstvo sam provela u jednom selu kraj Zavidovića. Mama je radila tri posla, čuvala me nana i kod kuće, ali i kada bi nastava trajala, obilazila oko škole… – sjeća se Ajna.
Istinu o svom porijeklu otkrila je slučajno. Bilo je bolno, teško, emotivno, ali skinulo je veliki teret koji je njena majka godinama nosila sa sobom. – Imala sam 15 godina kada sam slučajno saznala da sam dijete koje je rođeno kao posljedica silovanja. Jedan profesor u srednjoj školi pitao me za ime oca, pa sam krenula sama istraživati. Našla sam u kući neke mamine dokumente. Pisalo je da sam rođena u Sigurnoj kući „Medica“ u Zenici. Nakon toga i mama mi je ispričala istinu – kaže Ajna.
Ona ne krije da je zbog istine potražila psihologa, da je tražila način da se suoči, ali i prihvati istinu. – I mama i ja išle smo na terapije. Bio je težak put, na kojem smo se otvorile i jedna drugoj rekle prave stvari. No, pamtit ću uvijek da nije kriv jedan narod, cijela nacija, već on, taj pojedinac – rekla je Jusić.
U Udruženju dijele istu sudbinu. – Svi imamo isti problem. Ljuti smo na državu koja se pravi da nas ne vidi. Ne postoji zakon koji bi regulirao naša prava. Voljeli bismo da dobijemo rodne listove na kojima piše samo ime majke, a ne prekriženo i ime oca. Tražimo od države da prizna i nas i naše mame. Mi, zapravo, tražimo samo dostojanstven život, da se naša djeca sutra ne bi stidjela nas, kao što se ni ja ne stidim svoje mame – ponosno je rekla Ajna.
Ostvareni snovi Ista sudbina veže Ajnu i Alena Muhića. On kaže da je mnogo propatio kako bi ostvario svoje snove. – Mogu reći da mi je život krenuo nabolje od prije pet-šest godina, kada sam počeo raditi u bolnici, u Goraždu. Baš u toj bolnici sam rođen, tu sam ostavljen, odatle sam usvojen. U toj sam bolnici upoznao svoju suprugu i ona radi tu. Baš nam se tu rodio i sin. Čitav život u jednoj bolnici – priča Muhić, koji je i predsjednik Skupštine Udruženja „Zaboravljena djeca rata“.
Kaže kako mu je pomoglo saznanje da nije sam na svijetu s ratnom lošom sudbinom, da ima djece poput njega. Danas živi za svoju porodicu, uživa s prijateljima iz Udruženja, koji su neplanirano pokucali na vrata njegovog života. – Iako smo odrasli, sebe nazivamo djecom. Kada se sastanemo i pričamo o osjećanjima, koja možda do tada nikome nismo uspjeli iskazati, osjetimo novu snagu da se borimo dalje. Najviše me inspirišu djevojke i momci koji planiraju budućnost. Mogu reći da smo svi uspješni, naučili da se borimo od ranog djetinjstva – istakao je Alen. Ponovo košmari Ovaj 25-godišnjak kaže da su mu život zagorčali i birokrati i dokumenti. Borio se s njima kada je vadio rodni list. Usvojen je od porodice Muhić, u CIPS-u opet zaveden na majčino prezime. – Tri mjeseca borio sam se po sudovima za prezime mojih usvajatelja. Ponovo sam prolazio košmare, bojao se da li ću ostati Muhić – kaže Alen.
Sina ću naučiti ljubavi, a ne mržnji
Alen svog dvogodišnjeg sina uči da bude borac.
– Naučit ću ga bude pošten, da se bori za sebe, ali i da ga niko ne pravi budalom. Neka širi ljubav, a ne mržnju i neka se ne zamara stvarima kao što su nacionalizam i fašizam – naglašava Muhić.
Svoju životnu priču sinu će kazati, kako sam kaže, kada dođe vrijeme.
Ciljevi i misija
Udruženje punom parom radi na ostvarenju novih projekata i ciljeva. Uskoro će biti organizirani treninzi sa psiholozima kako bi članovi Udruženja dobili novu snagu da se snažnije pokažu javnosti.
– Planirani su okrugli stolovi širom Bosne i Hercegovine, a posebno u gradovima u kojima živi veći broj žena koje su preživjele silovanje, u Tuzli, ali i Goraždu, Banjoj Luci, Brčkom – kazala je Jusić.
Braća blizanci Saša i Dejan Matić rođeni su 26. aprila 1978. godine u Drvaru kao zdravi, ali prerano rođeni dečaci koje su otac Zoran i majka Dragica morali da smeste u inkubatore u zagrebačkom porodilištu. Iz neutvrđenih razloga, Saša i Dejan su samo nekoliko dana po rođenju u bolnici oslepeli, a taj nedostatak sudbina im je nadomestila muzičkim talentom, zahvaljujući kojem su već nekoliko godina među najpopularnijim pjevačima u Srbiji ali i u regionu.
Vrlo često u domaćim medijima možemo čuti pitanja voditelja upućena sagovorniku o kome, po svemu sudeći, ne znaju ama baš ništa, što će reći da su vrlo slabo upućeni u život sagovornika, kao i u presek njegove karijere. Tako smo imali priliku da čujemo da jedna TV voditelj pita Sašu Matića za njegovog brata blizanca Dejana – da li je istina da zbog njega ne želi da operiše oči, iako zna da bi posle toga progledao, jer, kako je naveo, to kod Saše nije slučaj.
Na to je dobio odgovor da o tome nema govora. Očito je da voditelj nije bio dovoljno informisan o životnoj priči braće Matić koja je vrlo tužna. Njih dvojica su, naime, kao nedonoščad blizanci bili u inkubatoru te da je tada nepažnja medicinske sestre rezultirala njihovom slepoćom, a bebe su rođene sa izvanrednim vidom.
Na Fejsbuk stranici “Podgorički vremeplov” osvanula je fotografija prodavca koji se bez blama skinuo u gaće i tako prodavao ovu letnju poslasticu.
Bez obzira na ljubav prema lubenicama, bilo je i onih koji ovakvo njegovo ponašanje nisu odobravali.Kako god, jedno je sigurno…Prodavac na ovoj slici izgleda krajnje smešno.
Da li bi vama smetalo da od njega kupite lubenicu? Ostavite nam odgovor u komentarima.
U teškoj saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u nedelju ujutro na autoputu Beograd-Novi Sad, kod Kovilja, dve osobe su poginule a dve su teško povređeneKako je „Novostima“ izjavila dr Mirjana Bursać, portparol novosadske službe Hitne medicinske pomoći, na licu mjesta preminuli su žena (22) i muškarac (60).
Pedesetosmogodišnja žena i muškarac (24) zadobili su višestruke kontuzione povrede i prevezeni su u Urgentni centar Kliničkog centra Vojvodine u Novom Sadu.
Posle dojave koju je Hitna pomoć dobila u 6.45 sati, dve ekipe te službe intervenisale su na mjestu udesa, koji se dogodio na autoputu iz pravca Beograda, neposredno posle Beščanskog mosta.
Policija u saradnji sa Upravom carine pronašla je i zaplenila 23 tone mesa u Jagodini.
To meso je iz Brazila, preko Kosova i Metohije i Raške, daljom prodajom trebalo da bude dostavljeno jednom preduzeću u Ćupriji.
Meso je uništeno, a uhapšen je Đ. L (21), odgovorno lice koje se bavilo nabavkom mesa i daljom prodajom, saopštila je Policijska uprava u Jagodini.
Dj. L je uhapšen zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo krijumčarenje i on će uz krivičnu prijavu biti priveden Višem tužilaštvu za borbu protiv Korupocije u Kraljevu, navedeno je u saopštenju.
Veterinarska inspekcija je utvrdila da meso, zbog isteka roka trajanja, nije za upotrebu i ono je uništeno.
Programski koordinator Akademske inicijative Forum 10 Fahrudin Kladničanin uputio je na Facebooku oštre kritike na račun govora predsjednika Mešihata IZ u Srbiji muftije Mevluda ef. Dudića na svečanom ispraćaju budućih hadžija koji je jučer organiziran na gradskom trgu u Novom Pazaru.“Muftija Mevlud Dudić, koji je pobornik politike pravde i pomirenja, ne može sebi da dozvoli da na ispraćaju budućih hadžija u centru Novog Pazara, pripadnike svoje zajednice naziva “kukolj hadžijama”, “kukolj muslimanima”, “kukolj džematom”, druge “isrpavnim”, jedne “stokom”, treće “pahčadima”.Retorika muftije Mevluda Dudića produbljuje tenzije, kreira atmosferu ekstremne mržnje i doprinosi većoj podjeli kod muslimana u Sandžaku, što narušava normalne ljudske odnose u zajednici i zagađuje javni prostor.Postoji politička partija preko koje mogu da artikulišu političke i druge interese, ali nije ljudski, pa ni islamski, zloupotrebljavati jedan svečani trenutak za verujuće koji odlaze put Meke i Medine i plasirati užasavajuće i vrlo iritirajuće političke poruke, prizemnom i uvredljivom intonacijom i kvalifikacijom.Ako suštinski težimo univerzalnim ljudskim vrijednostima pravde i pomirenja, ovakva retorika demantuje takve političke težnje. Muslimanima koji su u organizaciji obe Islamske zajednice otišli obaviti hadž, neka je hairli i sretno.”
“Ima još jedna stvar, koja je vrlo indikativna, proističe iz govora muftije Mevluda Dudića, direktno je vezana za povraćaj vakufske imovine.Muftija ističe da je jedan deo rekreacionog centra u Novom Pazaru, vakufska imovina i da će “sve biti zagrađeno” jer “domaćini zagrađuju ono što je njihovo, da ne bi stoka poharala, pahčad provalila” uz izričitu napomenu “da će se boriti za pedalj svake vakufske zemlje” i konstataciju “da svaki dan iz Gradske uprave mole u Beograd, da imovina ne bude vraćena”.Ova najava, izrečena od muftije Mevluda Dudića, ukazuje na potencijalne aktivnosti Islamske zajednice u Srbiji u prisvajanju vakufske imovine. Takvi poduhvati idu u prilog izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće jer doprinose kreiranju tenzija i vrlo radikalizuju potencijalno biračko tijelo, koje je neophodno budućoj listi, koju će sigurno podržati, Stranka pravde i pomirenja, narodnog poslanika Muamera Zukorlića.Vakufska bitka za dio zemljišta na Rekreacionom centru je uzaludna, ali je dobar politički momenat i biće maestralno iskorišćen u predstojećoj kampanji.”
