Programski koordinator Akademske inicijative Forum 10 Fahrudin Kladničanin uputio je na Facebooku oštre kritike na račun govora predsjednika Mešihata IZ u Srbiji muftije Mevluda ef. Dudića na svečanom ispraćaju budućih hadžija koji je jučer organiziran na gradskom trgu u Novom Pazaru.“Muftija Mevlud Dudić, koji je pobornik politike pravde i pomirenja, ne može sebi da dozvoli da na ispraćaju budućih hadžija u centru Novog Pazara, pripadnike svoje zajednice naziva “kukolj hadžijama”, “kukolj muslimanima”, “kukolj džematom”, druge “isrpavnim”, jedne “stokom”, treće “pahčadima”.Retorika muftije Mevluda Dudića produbljuje tenzije, kreira atmosferu ekstremne mržnje i doprinosi većoj podjeli kod muslimana u Sandžaku, što narušava normalne ljudske odnose u zajednici i zagađuje javni prostor.Postoji politička partija preko koje mogu da artikulišu političke i druge interese, ali nije ljudski, pa ni islamski, zloupotrebljavati jedan svečani trenutak za verujuće koji odlaze put Meke i Medine i plasirati užasavajuće i vrlo iritirajuće političke poruke, prizemnom i uvredljivom intonacijom i kvalifikacijom.Ako suštinski težimo univerzalnim ljudskim vrijednostima pravde i pomirenja, ovakva retorika demantuje takve političke težnje. Muslimanima koji su u organizaciji obe Islamske zajednice otišli obaviti hadž, neka je hairli i sretno.”
“Ima još jedna stvar, koja je vrlo indikativna, proističe iz govora muftije Mevluda Dudića, direktno je vezana za povraćaj vakufske imovine.Muftija ističe da je jedan deo rekreacionog centra u Novom Pazaru, vakufska imovina i da će “sve biti zagrađeno” jer “domaćini zagrađuju ono što je njihovo, da ne bi stoka poharala, pahčad provalila” uz izričitu napomenu “da će se boriti za pedalj svake vakufske zemlje” i konstataciju “da svaki dan iz Gradske uprave mole u Beograd, da imovina ne bude vraćena”.Ova najava, izrečena od muftije Mevluda Dudića, ukazuje na potencijalne aktivnosti Islamske zajednice u Srbiji u prisvajanju vakufske imovine. Takvi poduhvati idu u prilog izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće jer doprinose kreiranju tenzija i vrlo radikalizuju potencijalno biračko tijelo, koje je neophodno budućoj listi, koju će sigurno podržati, Stranka pravde i pomirenja, narodnog poslanika Muamera Zukorlića.Vakufska bitka za dio zemljišta na Rekreacionom centru je uzaludna, ali je dobar politički momenat i biće maestralno iskorišćen u predstojećoj kampanji.”
Albaniju je danas pogodio jak zemljotres koji se osjetio i u Crnoj Gori.
Prema podacima crnogorskog sajta za seizmologiju, zemljotres je imao jačinu od 5,1 stepena Rihtera.
Zemljotres je registrovan u 17 časova i 38 minuta sa epicentrom na 20 kilometara jugozapadno od Peskopeje.
Na osnovu numeričkog modela promjene intenziteta sa rastojanjem u ovom regionu, magnitude zemljotresa i dubine hipocentra, ovaj zemljotres je mogao izazvati izvjesne materijalne štete u epicentralnom području.
Pored Crne Gore, prema Evropskom Mediteranskom Seizmološkom Centru tlo je podrhtavalo i u Srbiji, BiH i Makedoniji.
Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan je, osvrnuvši se na napetosti na relaciji njegove zemlje sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), poručio kako se s turskim narodom ne može razgovarati prijetećim jezikom, javlja Anadol Agency (AA).Erdogan je boravio u turskom crnomorskom gradu Orduu, gdje se obratio okupljenim građanima, a tom prilikom se osvrnuo i na aktuelna dešavanja. U fokusu Erdoganovog obraćanja bile su tenzije na relaciji odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama.
-Prijete nam, ali s nama ne možete razgovarati prijetećim jezikom. Mi razumijemo pravni jezik. Mi ćemo uraditi sve što nalažu pravo i pravda. ‘Nećemo nikoga predati’, neka ostane kod vas, nama su dovoljni one koje mi imamo – rekao je Erdogan, te dodao:”Ako padnemo mi ćemo sigurno ustati sa tog mjesta. Ustali smo jučer, ustat ćemo i sutra. Neka samo moj narod ostane na nogama.”Erdogan je poručio Amerikancima kako je šteta što je SAD u stanju da partnera u NATO-u mijenja za jednog svećenika, misleći na američkog svećenika Andrewa Brunsona, kojeg je uhapsila turska policija zbog optužbi za pružanje podrške terorističkoj organizaciji.
Izvor: Anadolija
Jedanaest uhapšenih crnogorskih državljana koji su uhapšeni u italijanskim teritorijalnim vodama zbog krijumčarenja čak dvadeset tona hašiša, pripadaju jednom od ozloglašenih kotorskih kriminalnih klanova.
Kakva je procedura istražnih radnji u italijanskom pravosuđu, kolika je moguća kazna su neka od pitanja koja su otvorena nakon presijecanja lanca krijumčarenja.
Uz to, otvoreno je pitanje kako se brod sa tonama hašiša nalazio više od mjesec u crnogorskoj Luci Zelenika, bez ikakve kontrole nadležnih?
Kako je krivično djelo krijumčarenja 20 tona hašiša izvršeno na teritoriji koje pokriva italijansko pravosuđe, 11 crnogorskih državljana će biti procesuirani u toj zemlji.
Istragu vodi državni tužilac (Pubblico ministero), koji vjerovatno ima dovoljno dokaza za optuženje jer sama količina droge ukazuje da je djelo već počinjeno, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) podgorički advokat Nikola Martinović objašnjavajući procedure u italijanskom pravosuđu.
Odgovarajući na pitanje da li crnogorski državni organi imaju ulogu u narednom procesu istrage Martinović kaže da postoji mogućnost da se italijanski organi obrate crnogorskim nadležnim institucijama za dodatne informacije.
“Italijansko pravosuđe, u prvom redu italijanski tužilac može zahtijevati određene informacije i podatke putem međunarodne krivične pomoći koju će obaviti vjerovatno i sa crnogorskim tužilaštvom, odnosno pravosuđem. Takvu komunikaciju obaviće uobičajenim kanalima jer Crna Gora ima potpisane sporazume o direktnoj saradnji”, kaže Martinović.
Ukoliko tužilac iz Italije procjeni da im treba neki podatak, navodi advokat Martinović, on će to službenim putem zatražiti.
“Sa druge strane, informacija koja je potekla od crnogorske policije i koja je dovela do prekida ovog krijumčarskog lanca svakako predstavlja doprinos i po mom mišljenju tom doprinosu crnogorske policije nije dat dovoljan značaj. To dokazuje da se crnogorska policija nalazi u krugu evropskih policija koje sarađuju i da evropske policije vjeruju crnogorskoj kada su u pitanju dostavljanja određenih obavještajnih informacija u pogledu otkrivanja krivičnih djela. Vjerovatno će crnogorska policija zahtijevati, kao što je poslala Italijanima informaciju o ruti i mogućim izvršiocima krivičnih djela, povratne informacije kako bi određene krake za koje sada ne postoje dokazi mogla i u budućem periodu da prati”, riječi su Nikole Martinovića.
Uprava crnogorske policije je korigovala prvobitnu informaciju o zapljeni dvije tone hašiša na brodu “Remus” u italijanskim teritorijalnim vodama, jer je dodatnom pretragom broda pronađeno ukupno 20 tona hašiša zapakovanog u vreće i skrivenog u štekovima.
“Pretres broda je trajao više dana i nakon pronalaska skrivenih prostorija, takozvanih štekova i pronalaska opojne droge hašiša utvrđeno je da se radi o 20 tona droge”, kaže direktor kriminalističke policije, Enis Baković.
Nezvanične informacije govore da su jedanaest uhapšenih u italijanskim teritorijalnim vodama pripadnici ili bliski škaljarskom kriminalnom klanu, koji je više godina u sukobu sa suprotstavljenim kavačkim klanom, čiji su pipci rašireni i u zemljama regiona.
Međunarodnom akcijom je koordinirala američka Agencija za borbu protiv droga (DEA) na osnovu informacija crnogorske policije.
Advokat Nikola Martinović ističe da su kazne za ovakva djela rigorozne.
“Kada državni tužilac u Italiji završi istragu, onda će o svim elementima istrage obavijestiti okrivljene jednim aktom koji još nije optužnica, već akt o završetku istrage i onda će odbrana i svi okrivljeni imati priliku da iskažu svoje viđenje u pogledu svih dokaza i teza tužilaštva. Zatim će tužilac predati cijeli slučaj sudu. Kad su u pitanju ovako velike količine opojnih droga i organizacija transporta, može se reći da će kazne biti veoma rigorozne i po mom mišljenju ni jedno lice koje bude u tom lancu odgovornosti neće dobiti kanu koja je manja od pet godina zatvora. Naravno, dobiće i mjeru bezbjednosti koja se zove protjerivanje iz Italije po izvršenju krivične sankcije”, pojašnjava Martinović.
Još jedan aspekt ove priče predstavlja činjenica da je brod “Remus” prije isplovljavanja prema Italiji, odnosno krajnjoj destinaciji Libiji, bio mjesecima usidren u crnogorskoj Luci Zelenika, gdje se, prema pisanju “Vijesti”, nalazio na “čekanju posla”. Vlasnik broda je jedna italijanska kompanija.
Otvoreno je pitanje koja institucija je bila odgovorna za kontrolu broda koji je usidren u Luci Zelenika, kao i za kontrolu tereta, utovara i istovara.
Ta pitanja je RSE poslao Ministarstvu pomorstva i saobraćaja, odnosno Direktoratu za pomorski saobraćaj. Odgovor iz Ministarstva još nije uslijedio.
Opis Luke Zelenika, njeni kapaciteti se nalaze na internet stranici Morskog dobra čijeg je direktora Predraga Jelušića RSE pitao da li Morsko dobro ima bilo kakve nadležnosti na Lukom Zelenika.
Jelušić kaže da Luka Zelenika nema nikakav ugovor sa Javnim preduzećem Morsko dobro a, između ostalog, u toj Luci postoji problem sa vlasništvom.
“Postoje određeni neriješeni imovinsko-pravni odnosi na kojima smo mi više puta insistirali kod nadležnih institucija da se taj problem na tom lokalitetu riješi, kako bi se stvorili uslovi za zaključenje konkretnog ugovora. To do sada nije urađeno pa taj prostor Luke Zelenika nema nikakav ugovorni odnos sa Morskim dobrom. Ova situacija svakako nema veze sa našom nadležnošću, a važno je u narednom periodu stvoriti rješenje za funkcionisanje te Luke na jedan legalan način kroz prethodno rješavanje imovinsko pravnih odnosa i statusa, prvenstveno za lokalitet Luke Zelenika koja je prepoznata kao Luka od lokalnog značaja”, kaže direktor Jelušić.
VAKUF ILI ZADUŽBINA, NJEGOVA ULOGA U PROŠLOSTI I STANJE U SADAŠNJOSTI
Šta su vakufi kako su postali, kakva je njihova uloga u prošlosti, te njihovo stanje u sadašnjosti jeste tema koja ukazuje na razvijeni socijalni život ljudi u tradiciji muslimana. Institucija vakufa ili islamskih zadužbina, je veoma stara. Rađa se sa pojaqvom islama, njeni korijeni se nalaze u Kur'anu i šerijatu, a priroda ove institucije može se najpotpunije objasniti kao „zaveštanje dijela ili cele imovine za sva vremena u pobožne svrhe“.
Kur'an ni na jednom mjestu direktno ne govori o vakufu, međutim, na indirektan način spominje podjelu imetka u dobrotvorne svrhe, gdje kaže: „Len tenalul birre hatta tunfikun“ („Nećete postići dobro sve dok ne udijelite“). Na taj način Knjiga je dala legitimitet hadisima koji govore o uvakufljenju:
„Kada čovjek umre, prestaje njegovo djelovanje, izuzev u tri
slučaja: ako ostavi neki nauk (naučno djelo) kojim će se ljudi
koristiti, ako ima čestito dijete, koje će se za njega moliti,
ili ako ostavi trajno dobro dijelo.“
Brojni pisani dokumenti potvrđuju da su darivaoci vakufa, kao i u drugim kulturama, bili bolje stojeći pojedinci na koje je uticao snažan religiozni osjećaj solidarnosti. Poznato je da islam traži od svojih sledbenika trošenje imetka kako uopšte, tako i u društvene svrhe, a za to im je Bog obećao veliku nagradu. Tako pojedini članovi ove zajednice, ugledajući se na dobar primjer, nastavljaju tradiciju Osmanlija, darivajući svoju imovinu za potrebe zajednice. Daruje se u vidu pokretne i nepokretne imovine. Brojni osmanlijski državnici, veziri, paše, defterdari drugi službenici, od svojih prihoda, koji su bili najčešće iz ratnog plijena, podižu po Balkanu razne zadužbine, a u vakuf ostavljaju, za izdržavanje ili fond, imetak u novcu, zemlji, dućanima i drugim privrednim objektima. Obični građanski staleži, trgovci i sitni obrtnici ne zaostaju za tim visokim i imućnim državnicima, a takođe ni bogatije žene iz mahale. U Novom Pazaru su, na primjer, takvi plemeniti ljudi ostavili lijepa imanja za izdržavanje siromašnih ili po nekoliko dućana (prodavnica). Zabeležno je da su tako tri sestre, devojke, ostavile vakuf u Novom Pazaru, sagradivši jednu džamiju (Altun alem džamiju), česmu (Halimaču) i hadžet (naselje u Novom Pazaru).
Vakuf je važan socijalni institut i veoma je star. Kako se vidi, on je i deo islamske socijalne politike. On pomaže sirotinju, razvija kod ljudi tako potrebno osjećanje zajedništva i sinergije, jer se mladi svijet uči da na njima radi, održava ih i vodi brigu o njima. Pa tako i stariji. Iako ova ustanova jeste vjerskog karaktera, zasnovana na vjersko-šerijatskim propisima, reklo bi se da ona prevazilazi stvar vjere. Ustanovljena je još za vrijeme djelovanja poslanika Muhameda a.s. i u Meki, odnosno u prvoj generaciji muslimana. Ova ustanova dobila je svoje značenje u našim krajevima, a i važnost, tek dolaskom Osmanlija na Balkan.
U Osmanlijskoj državi bio je poznat metod humanizacije nekih lokaliteta tako što bi na njima bili podignuti neki objekti od opšte koristi – vakufi, kako bi oživeli društveni i ekonomski život na tom mjestu. Primjera radi, lokalitet na kome se danas nalazi „Uzun kopru“ bio je sredinom XV vijeka šumovito mjesto, po kojem su lutali šumski razbojnici. Sultan Murat II je, 1443. godine, tu podigao jedan kompleks koji se sastojao od mosta na reci Ergene, han koji je sagradio pred mostom kako bi putnici imali gdje boraviti, imareta, džamije i medrese; kao izvor prihoda za ove ustanove koje su narodu svoje usluge pružale besplatno, dao je napraviti i hamam (javno kupatilo) i dućane. Kasnije je na tom mestu nastanjena i skupina ljudi iz svih slojeva društva, te je mesto postalo kasaba Uzunkopru. Pošto su se pokazali korisnim za muslimansku zajednicu, vakufi su prihvaćeni u celom islamskom svetu. Pružanje utočišta putnicima, ishrana sirotinje i verska služba su njegove glavne funkcije, koje su opstale tokom istorije i pokazale se kao veoma korisne. Značaj vakufa je i danas veoma važan za razvoj grada. U Novom Pazaru i ostalim gradovima Sandžaka, u kojima ima vjerskih objekata kao što su džamije, tekije, musafir hane, mektebe, medrese, hamami, mostovi, česme i brojni drugi objekti, građeni su i održavani putem vakufskih fondacija. U Novom Pazaru se posebno spominje vakuf Isa-bega Ishakovića. Dakle, svojom razvojnom transformacijom, uloga vakufa je ne samo ostala u funkciji brojnih institucija orijentalno-islamske i opšte društvene orijentacije, nego potpomaže obdaništa, održavanje imareta (narodnih kuhinja), u kojima su siromašni i putnici dobijali nekad besplatnu hranu, zatim bolnice, hanove (konačišta) i druge objekte od javnoga značaja. Danas, nažalost, jenjava zanimanje za ovu vrstu socijalne ustanove i neopravdano se očekuje da tu brigu preuzme država, odnosno opština. Tendencija uvakufljenja je do današnjih dana prisutna, naravno, prema mogućnostima, kod onih ljudi koji poznaju njen značaj.
Na samom početku XVII vijeka u Novom Pazaru vakufska imovina činila je najznačajniji deo privrednog potencijala ovog grada. Čak 402 dućana nalazila su se u vlasništvu nekog vakufa. Od ovog broja, 120 (29,85%) pripadalo je Isa-begovom vakufu. U 18 mahala, koliko je tada registrovano u Novom Pazaru, živela su 423 odrasla muškarca, od kojih su 45 bili pripadnici uleme, zatim 334 oženjena i 44 neoženjena odrasla muslimana. Ukoliko se isključi ulema, dobija se broj od 378 muslimana, što je manje od popisanih vakufskih dućana. S druge strane, nisu svi dućani morali da budu vlasništvo nekog vakufa, čime se ostavlja mogućnost da je ukupan broj dućana u gradu bio veći od upisanog u defter. Ovakva proporcija otkriva da je svaki odrasli stanovnik Novog Pazara radio u radionici koja je predstavljala vlasništvo nekog vakufa.
Mnogi vakufi koji su nastali tokom XVI, XVII i XVII veka izgubili su značajan broj svoje imovine, dućana i ostale nekretnine, koji su u međuvremenu prešli u privatne ruke. Dućani građeni od trošnog materijala i nepravilno upravljanje vakufima dovodili su do pojave prisvajanja i korupcije. Rukovođenje vakufom pripada islamskoj zajednici koja je ustanovila vakufsku direkciju i brine se o imovini vakufa, kao i o preraspodeli sredstava koja se ubiraju iz tog fonda.
Veoma je duboko izgrađena svest kod ljudi ovog kraja o izgradnji česama u dobrotvorne svrhe. I u ostalim zemljama Balkanskog poluostrva u XV i XVI veku izgrađeno je mnogo vodovoda i česama. Oni su građeni po gradovima i selima, podizali su ih dobrotvori za duše umrlih, najčešće pored puteva između gradova i sela. Česme su građene i u svim mahalama i uz džamije. Dok su neke građene i uz zidove drugih većih i važnih javnih objekata, druge su bile posve samostalno postavljane, bez određene namjere ili plana. Poznato je da se ta praksa izgradnje česama pored javnih puteva do današnjih dana praktikuje i dariva se kao vakuf, često da se sopstvena duša spase, a ponekad i za svoje „najdraže koji su preselili na budući svijet“, kako to često kažu njihovi potomci – u ime činjenja dobrog djela.
Albanac Ritvan Zikaj (Ritvan Zykaj, 24) je osumnjičen da je ubio osmero članova svoje porodice i ranio još šest osoba. Lokalni mediji su prenijeli da je Ritvan nakon potjere uhapšen kilometrima daleko od sela Resulaj, na 90 kilometara južno od Tirane.
Policija je pronašla i kalašnjikov iz kog je pucano, prenijela je agencija AP. Kako se navodi, Zikaj bi mogao biti osuđen na doživotnu robiju.
Zločin se dogodio u selu Resulaj u blizini Vlora, 55 kilometara južno od Tirane, a, prema nezvaničnim informacijama, sve se odigralo zbog raspodjele imovine.
Uhapšen je na izlasku iz sela Selenice, a prilikom hapšenja nije pružao otpor.
Prema pisanju albanskih medija, ovaj mladić se ne kaje zbog onoga što je uradio. Čitav događaj je prije hapšenja komentirao na društvenim mrežama, gdje je izazivao policiju da ga traži. Potraga za njim se odvijala u brdima mjesta Selenice.
Brojni komentari objavljeni su na njegovom profilu u kojima su ga ljudi pozivali da se ubije ili preda, a nazivali su ga i pogrdnim imenima.
Ritvan je osumnjičen da je ubio svog djeda i baku Demira (75) i Ferije (72), stričeve Besima (42) i Azema, strine Vasiliku i Aferditu i rodicu Saru (16) i Ledjona (9).
Mediji su prenijeli da su nakon zločina ispitani i Ritvanovi roditelji.
Kako saznaju mediji, prije masakra, osumnjičeni se raspravljao s jednom od žrtava oko ograde i toga gdje bi međa trebala biti. Nakon rasprave, on je prvo ušao u kuću djeda i bake, pucao iz kalašnjikova na njih, strica i strinu, a potom odšetao do kuće drugog strica i ubio cijelu njegovu četveročlanu porodicu.
Povrijeđeni su odvezeni u bolnicu, gdje im je ukazana ljekarska pomoć. Na licu mjesta su došli i ministar unutrašnjih poslova i generalni direktor policije.
U organizaciji Mešihata IZ-e u Srbiji, nakon ponoći između petka i subote, sandžački hadžije su sa Sarajevskog aerodroma otputovali za Medinu.Na aerodromu ih je ispratio predsjednik Mešihata muftija dr. Mevlud ef. Dudić koji im je poželio hairli put.Prije toga u džamiji Kralja Fahda održano je predavanje za hadžije kojima se obratio šef Ureda za hadž Rijaseta IZ-e u BiH Nezim ef. Halilović Muderris, kao i muftija Dudić.
izvor Informativna služba IZuS
Petak je sve muslimane odabrani dan u sedmici. Ljepotu tog dana ukrašava obavljanje džume-namaza, kako stoji u kur'anskom ajetu: “O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite, to vam je bolje, neka znate!” (Kur'an, El-Džumu'a, 9.).Džuma-namaz obezbjeđuje brojne koristi vjernicima, kako po njihovu vjeru, tako i za njihovo zdravlje. O psihološkim koristima džume-namaza je pisao dr. Muhammed Osman Nedžati u svom djelu „Kur'an i psihologija“.Zajednički namazi, a posebno džuma, razvijaju kod ljudi osjećaj bliskosti s drugima, jačaju emocionalne veze, spriječavaju društvenu izolaciju i osamljivanje, daju povratnu informaciju ljudima da su nekome bitni čime se jača njihovom samopoštovanje i samopouzdanje.Džuma se odlikuje i hutbom, prigodnim govorom koji ima odgojnu i obrazovnu funkciju, i ukazuje vjernicima na aktuelne probleme i načine njihova rješavanja. Poslije džume se u našoj zemlji obično ide na druženje s bliskim ljudima, gdje se u ugodnom atmosferi, uz kahvu i kolače, širi pozitivna atmosfera i jačaju veze.Samim dolaskom u džamiju radi namaza pojedincu se pruža prilika da se upozna s svojim susjedima i drugim ljudima koji žive u istom kraju. To sve doprinosi poboljšanju komunikacije, formiranju zdravih društvenih odnosa, kao i mogućim sklapanjem prijateljstava i ljubavi između ljudi.Dr. Nedžati ističe da se ovakvi društveni odnosi, veze prijateljstva i veze s drugima doprinos razvoju ličnosti pojedinca i njegovoj emocionalnoj zrelosti. Na isti način pojedinac zadovoljava psihološke potrebe za pozicioniranjem u zajednici i prihvatanjem od društva. Tako sebi pravi zaštitu od stresa koji ljude pogađaju zbog osjećaja samoće, izolacije, isključenosti od društva ili osjećaja da ih društvo ne prihvata.Klanjači slušaju hutbu u kojoj efendija obično govori o nekim društvenim i životnim problemima koji se dešavaju, objašnjava njihove uzroke i načine da ih se riješi. Tretiraju se i neka devijantna ponašanja, tumače se razlozi tome, objašnjavaju načini kako ih prevazići. Nema nikakve sumnje da klanjači imaju veliku korist od slušanja ovakvih hutbi koje obrađuju društvene, ali i probleme pojedinaca, komentiraju se, pri tome dajući puno savjeta i uputa kako se suočiti s tim teškoćama i kako ih savladati, te koji su oblici ispravnog ponašanja kojim će pojedinac postići duševni mir i spokoj.Dr. Nedžati smatra da džumanski namaz istovremeno ima i zaštitnu i ljekovitu ulogu. Zaštitna uloga džume-namaza se ogleda u tome što je on stroga dužnost i zahtijeva ustrajno prisustvovanje iz sedmice u sedmicu, a pritom vjernik dobija različite vrste vjerskih saznanja i uputa kako se ispravno ponašati u životu, povećavajući snagu za suočavanje sa različitim životnim problemima.Ljekoviti učinak hutbe se ogleda u podsticanju pojedinca da zrelije sagledava samog sebe, uči da zrelo rješava probleme koji ga zadese u životu, jačajući mu volju da se suoči s njima te da se odupre i savlada ih. Pojedinci pribjegavaju razgovoru s efendijom nakon završetka džume-namaza savjetujući se o problemima koji ih muče, pa u razgovoru pronalaze ono što im olakšava uznemirenost i upućuje na ispravan put kako da prevladaju teškoće.Dr. Nedžati povlači paralelu između džume-namaza i grupnog liječenja u psihoterapiji. Psihijatar Klapman i drugi su počeli s grupnim liječenjem pacijenata koje se zasniva na predavanjima za širenje vidika bolesnika u razmatranju problema i psihičkog pritiska koji imaju, njihovih odbrambenih radnji koje poduzimaju, te informacije koje su potrebne duševnim bolesnicima da bi im se pomoglo u prevazilaženju poteškoća. Jasno je da grupno liječenje u svojoj osnovi liči na ulogu koju ima hutba džumanskog namaza u liječenju lakših problema koji proizilaze iz životnih dešavanja ili u zaštiti od njih.Nažalost, često se s psihičkim liječenjem počinje kako bi se pomoglo bolesniku koga je bolest već zadesila. Namaz općenito, a džuma posebno, djeluju kao zaštita pojedinca da ga ne bi zadesila duševna bolest. Kako kaže naš narod, bolje spriječiti nego liječiti.
Pripisujući izjavu predsjednika Stranke pravde i pomirenja (SPP) Muamera Zukorlića potpredsjedniku te partije Nenadu Prokiću, napravila samo tehničku grešku, bez ikakve zle namjere. Izvinjavamo se zbog greške, saopštila je danas Novinska agencija Beta. “Izjavu na osnovu koje je napisan tekst pod naslovom ‘Prokić: Ljajić rukovodi kriminalnim grupama u Sandžaku’ dao je predsjednik te partije Muamer …
